Trgovac koji prvi put uvodi plaćanje karticom obično zamišlja jedno dugme: kupac klikne, novac stigne. U pozadini se, međutim, odvija kratak razgovor između nekoliko strana koje se međusobno provjeravaju, i to za par sekundi. Taj tok vrijedi razumjeti — ne zato što ćete ga sami programirati, nego zato što od njega zavise odluke koje donosite kao vlasnik prodavnice: šta se dešava kada plaćanje ne prođe, kada se novac zaista skida i kako se vraća.
U svakoj kartičnoj transakciji učestvuje nekoliko strana. Kupac sa svojom karticom i bankom koja mu je tu karticu izdala. Trgovac sa svojim sajtom i bankom kod koje ima ugovor o naplati na internetu. Između njih stoji gateway — tehnički posrednik koji preuzima podatke o kartici, štiti ih i prosljeđuje dalje — i kartična mreža, koja poruku vodi do prave banke i nazad. Na crnogorskom tržištu taj posao rade domaće banke i gateway rješenja koja tu već posluju; koje ćete koristiti zavisi od vaše banke i od toga šta prodajete.
Tok izgleda ovako. Kupac na vašem sajtu potvrdi narudžbu i pređe na plaćanje. U tom trenutku ga sistem preusmjeri na sigurnu stranicu za unos podataka o kartici, ili mu takvu stranicu prikaže u okviru vašeg sajta — ali podaci o kartici ne prolaze kroz vaš server i ne čuvaju se kod vas. To nije tehnički detalj: time se vaša odgovornost za te podatke drastično smanjuje. Zahtjev zatim putuje do banke koja je karticu izdala, a ona provjerava da li kartica važi, da li ima sredstava i da li transakcija djeluje uobičajeno.
Korak koji kupci najčešće primijete zove se 3D Secure. Tu banka kupca traži potvrdu da je zaista on taj koji plaća — najčešće kroz svoju aplikaciju ili poruku na telefonu. Zato kupca na trenutak odvede na stranicu banke, pa ga vrati nazad. Taj korak nije prepreka koju treba zaobići: on prebacuje odgovornost za spornu transakciju sa trgovca na izdavaoca kartice i standard je u online prodaji. Vaš posao je da kupca pripremite — da mu na naplati bude jasno da slijedi potvrda, jer dio odustajanja nastane upravo tu, kada se pojavi ekran koji gost ne očekuje.
Podaci o kartici ne treba nikada da dodirnu vaš server. Ono što niste sačuvali ne možete ni izgubiti.
Sljedeća razlika je važna, a rijetko se objasni: autorizacija nije isto što i naplata. Autorizacijom banka odobrava iznos i rezerviše ga na kartici, ali novac još nije prebačen. Naplata je poseban korak kojim se odobreni iznos stvarno skida. Za prodavnicu koja isporučuje odmah, ta dva koraka obično idu zajedno. Za rezervacije, depozite i narudžbe koje čekaju potvrdu raspoloživosti, razdvajanje je upravo ono što vam treba: iznos se rezerviše, a naplaćuje tek kada je usluga potvrđena. Povraćaj ide istim putem unazad i takođe traje, jer prolazi kroz iste strane.
Najviše problema u praksi ne pravi uspješna transakcija, nego neuspješna. Sistem mora razlikovati odbijeno plaćanje, kupca koji je odustao i slučaj kada odgovor uopšte nije stigao — jer to nisu iste situacije. Kupac u svakom slučaju mora dobiti jasnu poruku i mogućnost da pokuša ponovo, a narudžba ne smije ostati u neodređenom stanju. Isto tako, dva klika na isto dugme ne smiju napraviti dvije naplate, a ponovljena potvrda iz banke ne smije duplirati narudžbu. Taj dio se ne vidi na demonstraciji, ali se osjeti prvog vikenda kada nema nikoga da ručno ispravlja.
Kartično plaćanje se ne testira srećnim scenarijem — testira se onim što se desi kada nešto pukne na pola puta.
Šta je vama, kao trgovcu, potrebno da bi sve ovo krenulo. Prvo, ugovor sa bankom za naplatu na internetu — banka pri tome gleda šta prodajete i kako poslujete. Drugo, integracija gateway rješenja na sajtu, sa sigurnim prenosom podataka. Treće, uređena fiskalizacija računa, jer online prodaja nije izuzeta od obaveza koje imate i na kasi. I četvrto, ono što se najčešće zaboravi: jasno napisani uslovi prodaje, isporuke, otkazivanja i reklamacije, i kontakt na kojem vas kupac stvarno može dobiti. To nije formalnost — to je dio povjerenja koje odlučuje da li će neko unijeti broj kartice.
Zbog svega toga se naplata planira na početku projekta, a ne kao posljednja stavka pred puštanje sajta. Papirologija sa bankom ima svoj tok, integracija se prvo radi u testnom okruženju, pa se probne transakcije prolaze do kraja — uključujući odbijanje i povraćaj. Projekti koji naplatu ostave za kraj obično zapnu upravo tu, u trenutku kada je čekanje najskuplje.
Kako to izgleda kada je sve povezano, najlakše je opisati primjerom: za Željeznički prevoz Crne Gore radili smo sistem u kojem putnik online kupuje voznu kartu, plaća karticom i kartu dobija na e-mail, bez odlaska na blagajnu. Isti pristup pokreće prodavnice, rezervacije i depozite. Više o samoj integraciji piše na stranici integracija online plaćanja na sajtu, a redosljed koraka prije otvaranja prodavnice opisali smo u tekstu o online plaćanjima u Crnoj Gori.
Ako iz svega treba zapamtiti jedno: kartično plaćanje je proces, a ne dugme. Kada se postavi ispravnim redom, kupcu izgleda kao par sekundi tišine i poruka da je sve prošlo — a to je tačno onaj utisak zbog kojeg se vraća.